Sistem je skup kompleksnih odnosa između elemenata u polju koji čine cjelovitu organsku zajednicu. Definira ga stvarna ili prividna granica što određuje razliku između njegovog unutarnjeg i vanjskog okruženja s kojim je u odnosu kao jedinstvena cjelina, odnosno zasebni element hijerarhijski novog stupnja. Promatramo ga kroz prizmu različitih nivoa kompleksnosti te mikro, mezo i makro sredina.
Element je stvarni ili apstraktni te samostalni i neodvojivi dio šire cjeline, u međuodnosu s ostalim elementima. Hijerarhijski promatrajući širi sistem višeg ili nižeg stupnja kompleksnosti, sama cjelina je također samostalni element. Elementi se nazivaju i holoni (eng. whole), s obzirom na to da su istovremeno i dio i cjelina. Također se nazivaju i morfičke jedinice, imajući u vidu kontekst morfičkih polja te morfičku rezonancu.
Dinamika je konfigurirajuća sila koja definira sistem te inicira promjenu u sistemu uslijed međuodnosa njegovih elemenata. Očituje se kroz spoznaju te bivanje i djelovanje, odnosno ponašanje promatranih pojedinačnih elemenata i cjelovitog sistema.
Sila je uzrok određene promjene.
Tijek je stanje sistema i njegovih elemenata koje definira prirodnu dinamičku ravnoteža bez zastoja, otpora i blokada.
Polje je područje fizičkog utjecaja koje međusobno povezuje i postavlja u odnos materiju i energiju. Materija je energija povezana unutar promatranog polja.
Navika je tjelesna, mentalna ili emocionalna uobičajenost. To je stabilna tendencija bivanja i djelovanja na određen način, stečena čestim ponavljanjem. Predstavlja prisutnu praksu ili običaj.
Formativna uzročnost je organiziranost elemenata, holona ili morfičkih jedinica na svim razinama kompleksnosti morfičkim poljima. Na njih utječe i stabilizira ih morfička rezonanca svih prethodnih sličnih elemenata.
Morfičko polje je polje unutar i oko elemenata (morfičkih jedinica, holona) koje se odlikuje svojom organizacijskom strukturom i obrascima aktivnosti. Oblik i ponašanje elemenata na svim razinama kompleksnosti se temelji na morfičkim poljima. Morfičko polje uključuje morfogenetska, ponašajna, društvena, kulturna i mentalna polja. Morfička polja su oblikovana i stabilizirana morfičkom rezonancom od prošlih sličnih elemenata koji su bili pod utjecajem polja iste vrste. Kao posljedica toga, ona sadrže određenu vrstu kumulativnog pamćenja i imaju sklonost postati sve više istovjetna.
Morfička rezonanca je utjecaj prijašnjih struktura aktivnosti na naknadne strukture aktivnosti organizirane morfičkim poljima. Morfičkom rezonancom formativni uzročni utjecaji prolaze kroz ili preko prostora i vremena te ne slabe s udaljenošću u prostoru i vremenu. Što je veći stupanj sličnosti, veći je stupanj morfičke rezonance. Općenito, elementi (morfičke jedinice, holoni) nalikuju i na sami sebe iz prošlosti te su predmet samo-rezonance svojih prošlih stanja.
Memorija je kapacitet za pamćenje, podsjećanje, prisjećanje i prepoznavanje znanja i ponašanja. Osviještena i neosviještena memorija je posljedica morfičke rezonance.
Mem je jedinica za pohranu, korištenje i prijenos znanja. To je informacijski obrazac koji utječe na čovjekovu spoznaju i ponašanje te njihove posljedice. Predstavlja jedinicu društveno-kulturne transmisije ili imitacije.
Tacitno, šutljivo ili neosviješteno znanje je znanje potpuno izvan dosega uobičajene pojedinačne i kolektivne ljudske svijesti. To je osobno znanje duboko ukorijenjeno i utjelovljeno u pojedincu, u odnosu na sistem. Njegove posljedice se manifestiraju u čovjekovom ponašanju. Neobjašnjivo je na postojećem racionalnom nivou s obzirom na to da izostaje logički razumljivi slijed između izvornog uzroka i konačne posljedice. Povezano je s pripadajućim okruženjem, odnosima, predanošću, akcijama i kulturom. Uključuje uvjerenja, stavove, vrijednosti, mentalne modele te vještine, sposobnost i stručnost. Predstavlja najvredniji izvor za kreiranje novínā.
Implicitno ili djelomično neosviješteno znanje je znanje djelomično izvan dosega pojedinačne i kolektivne ljudske svijesti. To je sistemsko znanje, ugrađeno u strukturu, kulturu, etiku, procese, rutine i učinke određene zajednice. Njegove se posljedice manifestiraju u kolektivnom ponašanju, odnosno ponašanju sistema, no njegovi uzroci nisu u potpunosti osviješteni, razumljivi niti dostupni na postojećem osobnom-pojedinačnom nivou. To znanje još nije sastavljeno u logički niz kroz analizu, načela i teoriju. Radi se o heurističkim spoznajama, odnosno općim pravilima koja upućuju kako se nositi s određenim stanjima, situacijama i odlukama.
Eksplicitno ili osviješteno znanje je znanje potpuno dostupno osobnoj i kolektivnoj ljudskoj svijesti. Moguće ga je izraziti na formalne načine. Njegovi uzroci i posljedice su logički razumljivi, slijedni i racionalni na postojećem nivou. O njemu je moguće promišljati, koristiti ga te prenositi uobičajenim oblicima i kanalima komunikacije.
Odnosno ili relacijsko znanje je znanje o odnosima i predstavlja jezgru visoke spoznaje. Ono integrira heurističke i analitičke spoznaje ključne za razvoj simboličkih procesa i kreiranje novínā. Njegovo generiranje ima presudnu ulogu u višim spoznajnim procesima kao što su rasuđivanje, kategoriziranje, zaključivanje, odlučivanje i planiranje koji se odvijaju u prefrontalnom korteksu mozga. To je dosad evolucijski najmlađi i najsporije razvijajući spoznajni proces.
Prefrontalni korteks je hijerarhijski najviše područje kore velikog mozga i sudjeluje u obradi informacija vezanih uz više spoznajne procese. Uključen je u iskazivanje čovjekove osobnosti i moderiranje društvenog ponašanja te odlučivanje i planiranje. Kao njegova temeljna osobina ističe se mogućnost reprezentacije apstraktnog mišljenja, odnosno prikazivanja informacija koje trenutno nisu prisutne u okruženju. Kroz svoje reprezentacijsko znanje usmjerava misli, emocije i aktivnost te sprečava njihove neprimjerene varijante kao i odvlačenje pažnje.
Trans-personalnost je prirodna osobina čovjeka utjeloviti, zadobiti perspektivu i spoznati bilo koji fizički ili apstraktni element sistema te njegov odnos s ostalim dijelovima cjeline u polju.
Sistemske konstelacije su društvena tehnologija koja omogućuje pristup odnosnom neosviještenom znanju. Njegovom integracijom u svijest, ažuriraju se postojeće i kreiraju nove individualne i kolektivne mentalno-emocionalno-fizičke mape zaslužne za doživljaj i kreiranje stvarnosti. Konstelacija promatrane sredine u trenutku nakon postavljanja daje prikaz aktualne dinamike međuodnosa stvarnih dionika ili apstraktnih elemenata sistema. Omogućuje razriješiti problematične i izazovne situacije te otkriti održive strategije snalaženja kod anticipiranja potencijalnih prilika. Posljedica je transformacija odnosa u sistemu te nova razina dinamičke ravnoteže, kao i kvalitete bivanja i djelovanja njegovih dionika i elemenata.
MEF (mentalno-emocionalno-fizička) mapa je individualni ili kolektivni program koji služi za spoznaju i kreiranje stvarnosti te povezano ponašanje i aktivnost. Dinamika u sistemu javlja se uslijed djelovanja postojeće MEF mape pojedinca ili zajednice te prisutnosti i odnosa njenih dijelova. Navedeno je dostupno za direktan uvid u postavljenoj sistemskoj konstelaciji. S obzirom na to da su MEF mape ujedno i filtri kroz koje pojedinac ili zajednica doživljava i upravlja stvarnošću, ažuriranjem postojećih i kreiranjem novih mapa dolazi do novih spoznaja te promjene obrazaca ponašanja i aktivnosti.
Predstavnička percepcija je prirodna sposobnost čovjeka utjeloviti stanje i perspektivu bilo kojeg elementa sistema i opaziti spontanu pojavu razlika u propriocepciji te u percepciji ostalih elemenata prisutnih u konsteliranom sistemu. Predstavnička percepcija je neovisna o prostornoj udaljenosti uključenih elemenata, vremenskoj poziciji prošlosti i budućnosti uključenih elemenata te humanom i ne-humanom (apstraktnom) izvoru elemenata. To podrazumijeva da je, osim ljudi iz sadašnjeg vremena, moguće postaviti, utjeloviti perspektivu i iskustveno doživjeti elemente i međuodnose onih koji su prostorno i vremenski dislocirani te koji su apstraktni modeli osobne, obiteljske, poslovne i društveno-političke stvarnosti. Predstavnička percepcija ne zahtijeva posebno znanje, trening niti posebno intelektualno, psihičko ili duhovno stanje. Iskustvom, ona samo postaje istančanija za utjelovljenje, prepoznavanje i prenošenje.
Propriocepcija je čovjekova svjesnost samog sebe.
Prostorni prikaz je eksternalizirani ili izvanjšteni skup fizičkih i apstraktnih elemenata promatranog sistema u polju, u određenom međuodnosu. Iz dostupne reprezentacije, moguće je doprijeti do neosviještenog odnosnog znanja sistema i njegovih elemenata.
Pitanje je fokusirana informacija utemeljena na osviještenom odnosnom znanju, koja predstavlja okidač za pristup i integraciju neosviještenog odnosnog znanja te odgovarajuću svjesnu, spoznajnu i ponašajnu promjenu.
Klijent je osoba ili zajednica koja želi i namjerava razriješiti ili anticipirati određenu odnosnu situaciju, koju svojim osviještenim odnosnim znanjem na postojećem nivou nije u stanju samostalno učiniti.
Predstavnik je osoba ili predmet postavljen od strane klijenta koja predstavlja i utjelovljuje određeni element sistema, zauzima poziciju u prostor-vremenu u postavljenoj konstelaciji međuodnosa te donosi povratne informacije o svom direktnom iskustvu.
Promatrač je sudionik sistemske konstelacije, odnosno osoba koja sudjeluje indirektno bez fizičkog uključivanja, usmjeravajući samo svoju pažnju na sami rad. Tako dolazi do kreiranja rezonance svih prisutnih sudionika.
Konstelator je osoba koja vodi i prati klijenta kroz proces sistemskog konstelacijskog rada. Podržava stjecanje i integraciju neosviještenog odnosnog znanja u mentalnu, emocionalnu i fizičku stvarnost klijenta.
Sistemski principi su prirodna načela koja definiraju odnose u sistemu. Utječu na prirodne kretnje i kontinuitet tijeka sile svojstven svakom samoregulirajućem sistemu i elementima koji ga čine. Djeluju neovisno o pojedinačnom i kolektivnom stavu i sudu.
Pripadanje – sistem teži cjelovitosti kroz uključenost svojih elemenata
Poredak – sistem teži prirodnom redu kroz izvorni raspored svojih elemenata
Razmjena – sistem teži povezanosti kroz dinamičku ravnotežu primanja i davanja svojih elemenata
U radu s različitim sistemima ključno je prepoznavanje smisla sistemskih principa u promatranom kontekstu te njihova interpretacija sukladna izvoru sile te svrsi sistema i procesu njegovog razvoja.
Rezonanca je usklađeno kolektivno stanje sudionika određeno kvalitetom, smjerom i načinom na koji oni usmjeravaju svoju svjesnu pažnju. Postavljanjem prostorno-vremenskog prikaza elemenata te uspostavom rezonance u procesu sistemskog konstelacijskog rada, dolazi do uspostavljanja polja i dostupnosti informacija, odnosno neosviještenog znanja u razumljivoj formi.
Trans-verbalni jezik je komunikacijski instrument koji se koristi u sistemskom konstelacijskom radu za procesiranje informacija i pristup neosviještenom odnosnom znanju. Sastoji se od tjelesnih, prostornih i verbalnih znakova i simbola koje komuniciraju predstavnici utjelovljenih elemenata sistema uslijed predstavničke percepcije u konstelaciji.
Dijalog je oblik grupne konverzacije sa svrhom međusobnog razumijevanja, u kojem prisutni sudionici poklanjaju svoju punu pažnju govornikovom tijeku misli bez predrasuda, suda, namjere ili prekidanja.
Ko-kreiranje je proces u kojem klijent, sistemski konstelator i prisutni sudionici stječu i integriraju neosviješteno odnosno znanje s osviještenim te te ažuriraju i stvaraju nove mentalno-emocionalno-fizičke mape. Navedeno služi za stjecanje novih spoznaja i novo ponašanje, odnosno novo i drugačije kreiranje stvarnosti. Iskustvo i efekti ko-kreiranja događaju se tijekom rada na mentalnom, emocionalnom i fizičkom nivou prisutnog pojedinca, tima ili skupine te ostalih odsutnih dionika koji pripadaju istom morfičkom polju. To podrazumijeva da spomenuti efekti utječu na ostale elemente sistema u realnoj fizičkoj okolini, neovisno i o direktnoj osobnoj uključenosti u sam proces rada. Navedeno se događa uslijed djelovanja morfičke rezonance.
Razrješenje je prostorno-vremenska točka u kojoj klijent stječe odgovor na svoje pitanje. Radi se o situaciji usvajanja neosviještenog odnosnog znanja te njegove integracije s osviještenim. Može predstavljati i promjenu u organizacijskoj strukturi i obrascima aktivnosti morfičkog polja te u obliku i ponašanju njegovih elemenata. Navedeno ima za posljedicu pristup cjelovitoj stvarnosti i dinamičku ravnotežu više kvalitete, odnosno tijek sistema koji sam klijent jest, ili mu pripada. Kroz mentalni, emocionalni i fizički preokret u klijentu se javlja osjećaj mira, jasnoće, zadovoljstva, olakšanja i spremnosti na djelovanje.